Da bih bila ja...

...ne znam da li ti pričati, kao da si sada tu... i kao da umjesto traga olovke na papiru, moje riječi lepršaju zrakom i spuštaju se na tvoj osmijeh, u kojega ni ti, ni ja ne vjerujemo... Ali nam je potreban u ovome trenutku.

Moje su noge glatke...Da, tvoj bi dlan divno pristajao njihovoj preplanoj boji... i bedrima; dok more se mreška uznemireno lahorom sa sjevera koji istodobno, nas dvoje održava na pristojnoj udaljenosti... koju zapravo ne želimo.

Možda bi najbolje bilo zaplesati! Muzika s terase dopire do nas... Da. Plešimo. Nitko nam neće moći zamjerati dodire...

4 Comments: