ned - 20.02.2005
ZAPIS IZ LUDARE
Soba obložena nevidljivim jastucima, koji čuvaju od sprovođenja u djelo nepredvidih ideja... i kamere... oči koje prate... minijaturni mikrofoni... kao dokaz da i zidovi imaju uši
...koje čuju misli.
I ne shvaćaju, njihovu
melodiju. Jer riječi tu
ne izlaze... samo
molitve - jedva čujne.
Strahovi u očima - puno strahova, od svega i od ničega, jer sve smo već odavno prošli - iskusili... i neki čudni pokreti, uvjetovani onim nevidljivim jastucima s početka priče, koji sugeriraju... što nam je činiti... što nam je
moliti da se dogodi...
čim je prije moguće
ako moguće je
ikako... samo
neka bude brzo... i
nečujno. Bez vriske,
molim.
0 Comments:
