čet - 19.10.2006
VRAŠKA SREĆA
straši me količina
betona
i asfalta
koju ljudi svakodnevno
troše
umjesto ptica
budi me mješalica
u koju je slučajno
zidaru bez imena
upala žlica
kojom te neće nahraniti.
tako smo divno
zakrpali udarne rupe
i tako su nam fino
ljepljive ulice
po kojima se djeca
igraju lovice
i mnogi se drugi
igraju lovice
mačori i mačkice
psi i kujice
i poneki odrasli
što se zovu ljudi
ali puno rjeđe
dobra djeca
isprobavaju kolica
koja su dobila
radi petica il
jedinica
to je već odavno
izgubilo na važnosti
time se već odavno
ništa ne mjeri
a ja živim u vjeri
da ću do mora sići
i pri tom
ne zgaziti ni u čiji
hračak
ne hvala
to bi bilo zaista
previše za mene
iako je isti
samo jedna od vrlo
rijetkih
pojava koje se još
zelene.
...


