pon - 31.07.2006
VAŠA LICA
vaša su lica
poznata
ali su promijenila
izraz djetinjstva
i osmijesi
nisu
više oni
koje nosim
poput starog
crno-bijelog filma
s počestim
smetnjama u tonu
negdje
u nekoj ladici
sjećanja
optočenoj
šarenim perlama
od kojih su
nekada
strankinje
pravile ogrlice
za gležnjeve
koje su nama bile
neopisivo
smiješne
tko zna možda
ste upamtili
taj detalj
poput mene...
ili
sam samo ja
ostala veliko
dijete s repom
na vrhu glave.
vaša lica
lagano se pune
brazdama života
neke je život
već dobro izorao
drugi kupuju
skupocjene kreme
i plaćaju tretmane
kako bi
zaustavili vrijeme
bar u vlastitom
ogledalu
tko zna
možda se ujutro
u neko jutro
uspiju i zavarati
i možda se požele
uvući u krevet
mami
i
tati
a njih već odavno
nema...
vaša lica
o vama
prijatelji
nekad su govorila
sve
a
danas više
ne govore ništa
i pitam se
gdje je tome
razlog
i zašto
vaš smijeh
sliči na tonske
smetnje
nekog crno-bijelog
filma
iz jedne od
mojih
ladica
sjećanja
onih koje
su već
duboko
pri dnu
i rijetko ih se
sjetim
izvući...
težak je teret
na njima.
7 Comments:
