ned - 13.02.2005
VALJDA
Iz usporednog života, koji mi je uvijek pri ruci
na mene se kese tvoje hladne i daleke
riječi…
Pa se pitam da li mi to treba… da li tebi treba?
Valjda.
A imam neku sliku u glavi… što pomalo blijedi,
svatko na svojoj strani ulice… i ti mi mašeš
- ja odmahujem tebi…
Na pola puta između odmahivanja, tuga se ruši
na zemlju; obostrana…
Valjda.
I čujem ti glas, kad god ga zaželim čuti,
al sve manje čujem što mi govori
i ne bih da mi govori… ne zanima me
ja bih da mi šapuće…
A znam li te? Poznam li te uopće?
Valjda…
Ako si ovaj što me okiva ledom
a ja ga uporno topim… ovaj što šuti
dok ja nemilice trošim riječi bacajući ih…
u vjetar što puše u pogrešnom smjeru.
Valjda… valjda te još volim,
ali znam da u te, u te nedodirljiva,
u te vječno prisutna u mom usporednom životu
nepovratno gubim vjeru
A valjda… valjda te još volim.
0 Comments:
