pet - 25.02.2005
Upamti što ću ti sada reći...
...ma možeš me ubijati nebrojeno puta, na najrazličitije moguće načine... i koliko god ti se činilo da je "ovaj put bilo uspješno"... morat ću ti, nažalost, uskratiti veselje.
Tu sam. Naravno. Ja i moja duša i moja dobrohotnost od kojih bježiš kao vampir od križa i svete vodice. Tu smo mi.
I ne mrzimo. Jer nije točno ono da je od ljubavi do mržnje tanka linija. Ne, to su izmislili oni koji su bili kao ti. Bez duše i osjećaja.
Jer da su išta od toga imali znali bi: Ako jednom nekoga zavoliš (ali zavoliš), nikada ga nećeš prestati voljeti.
Možeš ga spremiti u ladice sjećanja i zaključati par puta tu ladicu. Baciti ključ kako nikada ne bi pao u napast otvarati je... ali nikada ne prestaješ voljeti.
Kakva mržnja! Mržnja je za aveti, a ne za ljude.


