sub - 13.01.2007
SUVREMENA BAJKA
Pepeljugi su dozvolili izlazak do ponoći
ne mareći previše za društveni život mlade djevojke
a poznato nam je da život, iza ponoći počinje.
Kako će zaboga upoznati princa prije pola noći
kada majka ( tu ne pomaže ni bajka ) ni svog klinca
do tog doba u postelju ne polaže.
Što joj je dakle preostalo do izgubiti cipelu
ostaviti znak svog postojanja
Tu je kao žena sasvim razumijem.
(Salonke od stakla ionako mora da su neudobne,
a u slučaju krivog koraka i po život opasne
dok s druge strane mogu biti zahvalne u odnosu na
mirise...)
Pepeljuga je nastavila guliti krumpire i ribati podove
daleko od očiju suprotnog spola
dok su se druge djevojke zabavljale... udavale.
I nikoga nije bilo iz socijalne službe
tko bi podigao tužbe
radi zlostavljanja djeteta, robovlasničnih odnosa i inih svinjarija...
A i ona sama i nije bila nešto inventivna
vjerujuć u bajke stprljivo je čekala
svog princa s konjem il bez njega
Evo baš je jučer, proslavila sto i treću
kaže da je dobro ali žali
što nije okusila ljubavni život i sreću...
ne otkrivši tajnu svoje dugovječnosti.


