Da bih bila ja...

Zadimljeno podzemlje
bez prave rasvjete
ponos dizajnera jeftinih bordela...

previše crvene na zidovima
koja se krevelji plavoj microfibri
a ona je u pjesmi samo zato jer je poželjna u svakodnevnom rječniku snobova...

Ti i ja uvaljeni u tom raju za izgubljene duše, značajno se pogledavamo
preko poluprazne čaše
na mojoj je ostao trag od ruža
boje višanja...

Ne pričamo puno...niti je to potrebno
satima... a kazaljke se utrkuju protiv naše volje
Znaš, prozborit ću neočekivano;
a kroz kosu ću, kao neobavezno provući dlan

Mislim da nas dvoje tu sad imamo
situaciju
Ovo definitivno nije bio naš dan

4 Comments: