uto - 31.01.2006
PEPELJUGIN BOUTIQUE
moje oči nisu boje neba
niti boje ljubičica da bi se
o njima pjevale pjesme
a kosa...
kosa mi je boje dima
i pepela
kosa mi je boje prapočetka
i kraja
otkad si u nju zamrsio prste
zacrnila se poput uglja
novim tonom mistike
obavijena svaka vlas
pepeljuge
u odlasku
na prvi ples...
prepoznat ćeš me po
visokim "šangajkama"
na nogama
volim ih kombinirati
s dugačkom lanenom suknjom
obrubljenom čipkom
kupljenoj u butiku
nepostojeće zemlje
kao dokaz da stvarnost
ne odgovara uvijek stvarnosti
i obratno.
31. siječanj 2006 20:38:00
5 Comments:
kao gimnazijalac bi shavio dosta toga, ovako to diživljavam drugačije-zanimljivo.
e kad sam ja bila gimnazijalac ;))
pozdrav je sve što u ovom trenutku mogu dati
i u jednoj mojoj pjesmi su pepeljuge, ali ne na odlasku na prvi ples, nego rauste po stepenicama nezrelih dvora...ali sve se svodi na isto.
mozak brži od prsta, htjedoh reći rasute a ne rauste...
