Da bih bila ja...

Utrkujem se s vremenom i vrebam zgodne trenutke, misleći pritom na tebi zgodne, ja sam ionako ovdje samo da bih se prilagođavala...

a ti si onaj čiji komfort je moja zapovijed.

I ne shvaćaš tu moju utrku, jer tebi ionako sve samo dođe, servirano na pladnju srebrom optočenom i to baš onda kada se sjetiš...

da si gladan...

Prođe dan bez riječi, ni prvi ni poslijednji...ionako sve znamo reći ćeš a glas će iz neodređena razloga pobjeći u falset... znaš li?

Ti vjerojatno znaš...

Ali se ja sve češće pitam što i koliko i da li uopće znam!? Na moja ključna pitanja, prečesto ne dobivam odgovor.

I opet si zaboravio da sam žena... ti koji sve znaš.

0 Comments: