sub - 05.03.2005
O prijateljstvu...
Dođu dani koji kao da su predodređeni za razmišljanje o određenoj temi. Tako sam i sama već neko vrijeme zaokupljena temom "prijateljstva".
Što to znači biti prijatelj? To znači da prvenstveno osobu kojoj si prijatelj trebaš iznimno cijeniti i duboko voljeti. Da osjećaš njene misli, želje i strahove. Da naslutiš da te treba. Da ne bježiš od nje kada joj se dogodi nešto nezgodno (ovo je vrlo blagi izraz za sve ono ružno što se ljudima vrlo neplanirano zna dogoditi)... To znači da ćeš joj u toj situaciji pokušati pomoći koliko god je to u tvojoj moći.
No... onda odjednom nedoumica. I pitanja. Ako si ti prijatelj toj osobi, da li je i ona prijatelj tebi? Osjeća li ona isto to prema tebi i bi li prstom pomakla da ti pomogne, u slučaju da se život s tobom našali... Ili te osjeti potrebnim samo kada ...
Ne želim tako razmišljati. Jer razmišljam o osobi kojoj sam prijatelj. Znam, vjerojatno sam na granici kretenizma, ali polomit ću si kosti da joj pomognem... Jer to sam ja. Ne umijem biti drugačija.
A uvijek mi se obije o glavu... vjerojatno sve to ima svoju svrhu i smisao.
Zato sam večeras, baš večeras pročitala:
"Prijatelji su anđeli, koji nas dignu s dna kad imamo poteškoće i podsjete nas kako se leti."
Odlučila sam prijatelju: Bit ću ti anđeo.
0 Comments:
