uto - 07.12.2004
Nešto između pjesme i plača
| Hodamo sa smješkom na sve tanjim usnama pogled smo sklonili iza što tamnijih naočala sunce nam ne smeta ali ne podnosimo izravne tuđe poglede... usred naših zjenica prazne duše ogledala. Hodamo bez štapa i ne trebamo psa vodiča na bijedu i zov upomoć smo slijepi al uživamo izloge prepune sjaja i kiča neka ruka pružena kome još treba o suzama i o jadu danas se ne priča. Obraze mažemo rumenilima poznatih proizvođača kako bi izgledali toplije, kako bi izgledali prirodnije kakve li ironije... a namazana lica, plaše se plača zbog razmazivanja toplog pokrivača pudera u prahu... rekoh li prahu!?... da, tamo ćemo se konačno jednom probuditi... svi isti, svi jednaki ni tužni ni veseli... tek prah... a duše!? One su već jedna sasvim druga priča, no najprije ih valja - imati. |
7. prosinac 2004 20:15:00
0 Comments:
