ned - 26.06.2005
Na pogrešnom putu...
kao da me nisi nikada upoznao
još uvijek ne dokučuješ kuda moje misli lutaju... zamjeraš mi maštanje
i ponovo me hoćeš uvaljati u liker iz čokoladnih bombona... u ime sjećanja na neku slatku pobjedu iz prošlosti
nakon dugih godina, još sam na početku i još me uvijek iznenađuje s koliko sam spremnosti voljna prijeći preko svih svojih zaključaka i preko svih saznanja... Vjerujem da mi samo radi toga treba mašta... u neograničenim količinama koje dobivam u dnevnim dozama... umjesto svega što zapravo mi treba.
26. lipanj 2005 20:04:00
1 Comments:
Ne bi bilo više interesantno kad bi u nekom trenutku baš sve dokučili... izgubili bi tad ono što nas uvijek vodi, maštu :)...
