ned - 28.08.2005
Moje more
Čim otvorim oči i svoje prozore... vidim more. I tako je to oduvijek. More i ja dijelimo vrijeme kojim sam darovana.
Volim ga kada je tamno ispod teških oblaka, ili kad se ogromnim valovima, za juga razbija o stijene. Volim kada ga bura odjene bijelom čipkom i kada se sasvim mirno i zeleno svjetluca lijeno pod suncem.
Obožavam čaroliju mjesečine rasute njegovom površinom kojom sniva noću. Ja u sebi nosim more, a more mene u sebe prima.
Rukama sječem njegovu površinu, a tijelo mi je njime ovijeno, po meni ostavlja kapi... sunce ih kasnije pretvara u čestice soli. Dopuštam mu da se dugo zadrži na mojoj koži... more. Ostavljam ga i u kosi, nosim ga na obrvama i na trepavicama... držim ga na usnicama... more.
Volim da na more mirišem.
Jednostavno, volim more.
I more voli mene. Ljubav bezuvjetna od onoga puta kada sam prvi puta u njemu zaplivala... i osjetila se voljenom. Od mora.


