uto - 15.03.2005
MI
Kao rogovi u vreći... tvoji vrući dlanovi i moja koljena... užarena bedra... Gdje li nam to bježe pogledi... u kojim pravcima!?
I kud nestala je vatra... vatra kažem... jer ostala je pohota. Samo pohota... bez okusa, bez mirisa...slijepa... Što li nas to čini finijima od životinja!?
Kao rogovi u vreći... bez pogleda... ti razočaran ja rumenih obraza...A možda smo nekada i bili nešto! Bili smo... još se sjetim često.
15. ožujak 2005 20:51:00
0 Comments:
