ned - 21.11.2004
KAO BEDEM NA OBALI
Ne nadaj se! Ne nadaj se vječitim bonacama. Budi jak kao bedem na obali okrenut prema pučini.
Iza dokona ljeskanja mora što te obljubljuje u svakom trenu možeš naslutiti buduće udarce valova o svoje temelje... vremenom načete. Ni tada ne posustani – budi bedem na obali.
Jer i iza najžešće oluje, ponovo će sunce zasjati. Iza najtežeg dana, novi dan će svanuti. Nema te tuge iza koje opet neki bljesak neće ti na lice osmijeh izmamiti. Budi bedem na obali.
U svom vremenu, u svom trajanju proći ćeš čitavu povijest svijeta, grubu i krvavu na svoj osobit i samo svoj način – ali ćeš je proći, neminovno... jer si dio povijesti svijeta
i ti iako si u tom ciklusu svemira samo blješćić mali... ali jesi, ti postojiš, ti si biće – čovjek... početak i kraj, nastanak i završetak... budi svjestan svoje veličine u malom... budi bedem na obali.


