Da bih bila ja...

...onda znači da se u zemlji u kojoj novine izlaze kao dnevno glasilo, zaista ništa pametnog ne događa. No ne bih o tome, već ću u skladu s događajem o kojem bruji Hrvatska već drugi dan postaviti ovdje jednu svoju priču na odgovarajuću temu. Pusa svima:

ZABLUDA ili kako izgubiti sebe

I.

"Oh, kako sam obična!" – razmišljala je Klara kritički promatrajući svoj odraz u ogledalu. "Tako suhoparna i neizražajna! I ova kosa, dosadna bez sjaja… Kome bih uopće ja mogla zapeti za oko!?"

Klara je živjela u velikom gradu. Imala je dobar posao – reklo bi se – bila je situirana i slobodna mlada žena. Gledajući sa strane, bila je osoba koja nije imala razloga biti nezadovoljnom. Kako to već obično biva sa takvim osobama, kad već razlozi nezadovoljstvu ne postoje, valja ih izmisliti… tog se ustaljenog pravila držala i Klara.

Iako je bila, gledano očima promatrača, privlačna i atraktivna ženska, što bi rekli frajeri iz kafića preko puta zgrade u kojoj je živjela – komad – ona je stalno pronalazila mane na sebi radi kojih je dnevno barem sat vremena padala u bed.

Tako je počela transformacija…

"Bože!!! Koliko god da listam ove časopise i promatram žene u njima – ne pronalazim niti jednu sa smeđim očima" – grizla je usnice. Sa svakim ugrizom bila je bliže odluci i konačno krenula kupiti leće u boji – iz dućana je izašla zelenooka. Zadovoljna. No ne zadugo.

Kosa boje pijeska loše ističe zelene oči. Već je slijedeće poslijepodne bila žarko crvene boje visoka sjaja. Klara je ponovo bila zadovoljna… dok se nije mimoišla s 1,80 visokom plavušom napumpanih (oh Bože, a što na njoj nije bilo napumpano??) usana, grudi i guzova… sat vremena nakon prolaska koje se još osjećao miris skupa parfema u zraku…

II.

            "Hej Ivane!" odjednom uzvikne Luka, ispijajući svoje sportsko pivo, ležerno uvaljen u stolici od ratana ispod velikog suncobrana. Ivan ga pogleda podignutih obrva – što je značilo da je registrirao Lukinu potrebu da mu nešto važno priopći.

            "Ma čuj stari", reče Luka značajno, "jesi li primjetio da više nema one zgodne cure iz zgrade preko puta. Znaš o kojoj pričam? Ona za koju smo zadovoljno ustanovljavali da je jedan od rijetkih primjera netaknute, prirodne ženske ljepote… mmmm prava carica među svim ovim lutkama na napuhavanje." Ivan kimne glavom, slegne ramenima i okrene slijedeću stranicu "Playboya".

            Iz zgrade je tog trenutka izašla rasna crvenokosa, zelenooka lutka, napućenih crvenih usana i prkosno stršećih grudi. Ivan i Luka ostali su sat vremena nakon njena prolaska ispred stola za kojim su sjedili zapahnuti mirisom njenog skupog parfema… Ivan je čak podigao pogled sa svog "Playboya" te uzdahom prozborio: "Eto novog primjerka stari – tko će je prvi zbariti!? Hajde opklada u hladno pivo da ti sutra pričam što je još na njoj umjetno…!"

0 Comments: