pon - 31.01.2005
Kad imaš svoga anđela...
...a kako da ti zahvalim na ovom osmijehu koji se nakon dugo vremena, na moje lice vratio...!?
...i kako da ti pružim ruku pa da me povedeš - na naše mjesto... ništa veliko, ništa sjajno... ali toplo, s puno sunca
... i naše... sama nama znano.
...a kako da ti zahvalim što si uvijek uz mene, a zaista, daleko... predaleko... kako da ti zahvalim što si umio ostati čovjekom
... bez obzira na sve što te u životu pratilo...
...kako anđele?
...ovom pjesmom nespretnom.
31. siječanj 2005 20:07:00
0 Comments:
