pon - 31.01.2005
I tako...
...sjedim ovdje i razmišljam već neko vrijeme. Posjetila sam razne blogove raznih blogera koje imam na linkovima na svom Big Blogu kojega i dalje (naravno, kad je to moguće) pokušavam održavati živim...
Doduše, svako malo mi poubijaju po par datuma, izbrišu se postovi, ili komentari, ili i jedno i drugo... pa se čovjek počne pitati čemu to uopće...
Ne pišem dnevnik. Iako to možda i jest svojevrsni dnevnik. Pišem poeziju. Netko je i čita. Netko ima i moje zbirke... Nekome se sviđa. Nekome ne. Netko se osjeti pozvanim da me dira iako ja ne diram nikoga - niti mi je to namjera. Netko me dođe provocirati iz valjda neke vrste jala ili zavisti ili čisto da bi na sebe skrenuo pozornost.
Netko misli da me poznaje. Netko bi me želio upoznati. Netko drugi ne.
Napišem sve, a ne napišem ništa. Napisano treba znati čitati. Neki znaju. Većina ne. Neki su roblje niskih zadovoljstava pa u svakoj riječi traže nož kojim bi me tranžirali.
Nisam meso.
Nisam nikada ni bila. Iako puno mesa hoda ulicama. I smije se.
Ja se smijem ponekad. Kada imam razloga. Ne volim ljude koji tvrde da vole ljude jer ti - baš ti ljudi nemaju pojma što znači voljeti ljude. I oni su većina. Zato ja ne volim ljude. Zašto bi!?
Volim pojedince. Neki to zaslužuju. Neki ne. Vjerojatno to misle i neki koji vole mene.
Mnogo sam toga ovdje nadrobila. Vjerojatno i previše... ljudima koji vole čitati. I ovo će netko razumijeti - netko ne. U biti. Razumijet će svatko - ali na svoj način. O mome bi se već dalo voditi duge i mučne rasprave... na različitim lokacijama.
I znate što!?
Sluša mi se BOA. To je moj izbor za ovu noć.
0 Comments:
