ned - 26.06.2005
GORIM
Gorim... od previše misli, ovako krvava ispod kože i naizgled kao i svi drugi... gorim, a izgorena davno već...
Da, izgorena. Pocrnjela sasvim kao bezvrijedan komad papira ispisan jeftinim mislima... u pepeo pretvorena...
Ali ustala ponovo. Jednom, dva, tko zna koliko puta i iz koje sve vrste pepela ne!? I papir i guma i zapaljiva tekućina... sve sam već bila...
...a sada? Sada sam postala tobom. Sada sam voda, led... i opet gorim. Za oboje! I volim što mogu... nakon svega ponovo gorjeti.
Ili samo voljeti!? Možda i znaš...
26. lipanj 2005 13:12:00


