uto - 15.02.2005
GESTA
Ustrebaš pomoć i netko se nađe da ti je da
osjetiš sreću… možda i zahvalnost
Puna su ti usta hvale i obećanja… i vrijeme
počne teći od tog trenutka … prolazi
Gesta se zaboravi; ostane obaveza koja ti
protekom onog vremena počinje smetati pa
se riješiš … čovjeka, onoga s početka priče
prestao ti je trebati…
Ponekad je gesta bitnija od čina, bitnija od iznosa ili čega već što je bio predmet pružene pomoći. Gesta kao iskaz namjere nekoga da pomogne. Gesta kao izraz prijateljstva, ukazanog povjerenja…
Takva se gesta može vratiti samo gestom. Tim istim iskazom povjerenja, prijateljstva, dobre namjere. Ne možeš je namiriti niti vratiti pukim vraćanjem predmeta pružene pomoći, i okrenuti leđa. Time si samo nanio bol i uvredu onome tko ti je bio prijatelj… istinski prijatelj.
Iza svega, ostat će samo miris truleži jedne nespretnosti, kojom si nekoga duboko i zauvijek povrijedio. Bez mogućnosti popravnog… Ta je mogućnost bila dugo otvorena. Sam si je ukinuo. Bez objašnjenja i bez razloga.
Jedino što možeš je izmisliti gestu… dovoljno jaku da zacijeli rane. Ali geste su iz knjige koju ti nisi uspio pročitati. Na žalost.
0 Comments:
