ned - 06.03.2005
Da je...
Da je ljeto dušo... da je ljeto, balkonska bi vrata bila otvorena a zavjese podrhtavale na toplom povjetarcu... u sobe bi ulazile zvijezde, a mjesec bi se kupao u moru... da je ljeto...
...slušala bi zrikavce i upijala mirise pinija i sjedila bih onako, s nogama podignutim na ogradu... možda bih pisala neku pjesmu. Da je ljeto...
...čula bi se muzika s udaljenih terasa, i koraci noćnih šetača... da je ljeto, noć bi tek spustila svoje tople dlanove na grad... i bili bismo opušteniji, zadovoljniji... slali si osmijehe nekim čudnim putevima. Da je ljeto...
...možda bi sanjarili o idiličnosti zimskih večeri uz odsjaj vatre i spajali duše negdje iznad krovova, naglo oživjelih kuća iz kojih se čuje pjesma privremenih stanara... kao duhova... onih istih kuća koje zimi čame, prazne i same. Da je ljeto...
...ne bih na te morala prizivati toplinu da ti 'mjesto mene ljubi usne... ledene. Da je ljeto moja dušo... da je...
0 Comments:
