uto - 28.03.2006
anamneza pred moždani udar obična čovjeka
koračam pažljivo - zastajkujem
i preskačem
a svuda uokolo porazbacane leže
teške riječi
prazna obećanja
pogrde olako ispljunute
iz ustiju onih koji vrijede više...
koji misle da vrijede više
žao mi slova
kojima oteta je vrijednost
pa neću da ih zgazim
hodam polako
i pazim
pazim
a povraća mi se!
28. ožujak 2006 22:59:00
14 Comments:
predobro
ja ostajem bez zraka...a riječi odzvanjaju kao grmljavina u metalnoj kutiji...
uh,uplaših se:) teške riječi..
dobar blog. by, samo da ostacim trag, Lookva
uh
skidam kapu i klanjam se do poda
kaj te pjesme ti pišeš ili to izvlačiš iz nekih drugih knjiga???
Ako pogledaš naziv bloga, pa istaknuto puno ime i prezime, pa ako pročitaš da postoje 4 moje knjige; tvoje pitanje je krajnje bedasto i nepotrebno
Moram primijetiti da ti je poezija puna srednjoškolskog patosa, što ne mora biti loše ukoliko taj patos ne postane zakoštala poetika.
:) ne mogu ne primijetiti čudnovatost Vašeg jezika :)
... sjetih se nečeg u prolazu, i sve to zaboravim jer nesređene duše još uvijek se tražim
joj pazi..... sorry na uvredi..... kaj bumo sad????? oprostite što ja, kao jedna obična smrtna osoba nisam znala jesu li to vaše pjesme ili nekog drugog????? oprostite što dišem, neću nikad više.....
ha. što više paziš to manje značiš. tako nekako ispada na kraju. izbaci izlućevine iz jetre ;)
Pa ne znam tko je uvrijeđen... Nego, ne poznavanje zakona nikoga ne oslobađa optužbe. Pa bi tako i jedna obična smrtna osoba (a kakve osobe još postoje!??) trebala znati da kada reproduciraš tuđe tekstove na nekom svom, naročito javnom prostoru; moraš navesti ime autora (ako ne radi poznavanja zakona, a ono barem osnovne kulture radi)... Dakle, slažem se, nemoj nikad više. Ne radi svoje smrtnosti, već radi svoga osobnog digniteta.


