Da bih bila ja...

da li ti je ikada palo na pamet

gledajući natmurena lica

koja najavljuju raspade sistema

već na samome početku

institucionalizacije ljubavi

a znajući kako je ljubav slijepa

kako smo imali sreće

nas dvoje

tamo neke davne osamdeset i neke

kad smo se sreli

na livadi zajedničkih interesa

pa je i danas njegujemo zajedno

nasmiješeni

i još jedno drugome

umijemo biti ljubavnici...

pored otvorena prozora

kroz koji zaviruje susjeda sa svoje terase

a mi se smijemo

kao davne osamdeset i neke

kad smo umjesto kreveta imali plaže

i svjetionik s pogledom na pučinu.

Jučer... da

mislim da je bilo

jučer, kada

poželjela sam

sići sa svog oblaka

od snova

i našla se na ulici

nepoznatog grada

Jučer...da

mora da je bilo

jučer.

S lijeve strane ulice

muškarci su me gutali pogledom

s desne su me žene

proždirale njime

i čuo se šapat

na račun mog hoda

nečujnoga

Zaboravila sam obuti

visoke pete...

lažem

ja ne znam hodati u njima

Jučer... da

jučer nisam znala

ne znam ni danas

koji je to bio grad

ni koja je bila ulica

samo znam da je imala

lijevu

i

desnu stranu

koje se osim po spolu

ničim nisu razlikovale.