sub - 31.12.2005
ŽELJA
Ljudi,
svima koji posjećuju ovaj blog,
a isto tako i onima koji to ne čine
želim zdravu, sretnu i uspješnu
2006. god. mirnu u duši i
srcu!
Vaša Ida
pet - 30.12.2005
KURVE PERICOLOSE
Hvatam krivine u tvojim očima.
Tvoje papirnato lice mazim preko stakla…
i čudim se pri tom,
što ostaje nepromijenjena izraza.
Tvoje lice…
Tvoje lice s tužnim očima. Ne postoje zapravo. Stvarne su samo krivine u njima.
Zovem ih svojima.
sub - 24.12.2005
400. SAM ČUVALA ZA POSEBNU PRIGODU :)
Svojim jubilarnim 400-tim postom želim vam svima čestitati Božić i zaželjeti vam mirnu i toplu Badnju noć koja će ispuniti ljubavlju vaša srca!
Također, želim reći HVALA svima vama koji neumorno dolazite na blog "Da bih bila ja..." i čitate poeziju... jer dok vas ima i poezija će imati smisla.
Voli vas Ida
uto - 20.12.2005
DVIJE TAJNE
reci mi…
što se ovo događa sa nama
jesmo li si,
postali previše poznati
u premalo vremena
provedenog zajedno
jesmo li si počeli njušiti
mane
kao sobom zasićeni
bračni par
koji se upozna previše
za premalo vremena
zahvaljujući lažnoj iskrenosti
i neimanju tajni
koje su bitne
da bi te održale budnim
i da bi želio…
no kad to spoznaš
obično bude već prekasno
TAJNA SE IZMISLITI NE MOŽE
reci mi…
što se ovo događa sa nama
je li ti moj okus postao stran
onoliko koliko si ti meni postao
bezukusan
iako sam nemilosrdno po tebi
prosipala svoje začine
kiselkasto-slane
i ima li riječi koje su jednostavno
trebale ostati neizgovorene
jer su preoštre da ne bi
izazvale rane
možda su baš one
trebale ostati naše tajne
umjesto što ih je lažna iskrenost
izbacila na površinu
IZMIŠLJENU ZA TU PRILIKU
ne vjerujem…
u to što pišem, a to mi se rijetko
događa
mislim da nam nikad nije bilo
jasnije
što smo u životu propustili
na dvije strane
i kako smo osuđeni ostati zauvijek
ni više ni manje nego
DVIJE TAJNE
ned - 18.12.2005
KAO KAP
rastopila sam dlanove
na vrelini tvoga tijela
i poklonila ti vatru
koja mi u očima je gorjela
tiho...kao nadanje
u kap požude sam se pretvorila
i tako mala i nejaka
s tvojim sam se jezerom stopila
i u njemu nestala
...zauvijek
pon - 12.12.2005
DORUČAK ZA DVOJE
opijaš se čajem iz mojih očiju
a prazna šalica pred tobom
kao veliko oko isušeno
zjapi zaostalim mirisom sna
sinoćnjega
vaza, kristalna, teška
trofej s nekog davnog festivala riječi,
izgubila je značaj
i u službi je dosadnog držala za previše cvijeća
i da put tvoje k mojoj ruci priječi
sub - 10.12.2005
NOĆ
silaskom mraka na tvoje prozore
kada tama poput pamuka uđe ti u pogled
tvoj grad poprima skroz drugačije dimenzije
noć donosi mene
na ulice
na trgove
u izloge
i parkove
u tvoje snove
silaskom mraka na tvoje prozore
tvoj se grad oblači u moje osmijehe
a rijeka, poput moje kose miriše
i otiče, pored tebe...
polako...
čet - 08.12.2005
DA LI JE PJESMA
da li je pjesma
misao na tebe
koja te dotakne
poput daha na zatiljku
a ti se naježiš...
odjednom kao probuđen
da li je pjesma
moj duh sa tobom
prisutan svuda
kud se god okreneš
(upravo sam prošla hodnikom)
u tvojoj košulji
gola, ispod nje...
da li je pjesma
to što osjetiš
ili je mora koja te umara
pa se uznojen probudiš
noćima il' jutrima
u razbacanoj postelji
a nikoga kraj tebe
da li je pjesma
da li su snovi
ili to zima počinje...?
ned - 04.12.2005
ŠKAKLJIVA
Imaš pravo, po nečemu sam zaista
jedinstvena i posebna: mogu bit strašno
tužna ali se ne znam naljutiti
...i onda ću naga, prisloniti tijelo na bijelu
površinu zida, kao na platno (slikarsko)
a ti usnama crtaj konture... moje obrise
ne zaboravi ruke
dignut ću ih visoko iznad glave
da ih kasnije mogu stavit oko tvoga vrata
milovat ti uške
nokte zabijati među lopatice
ostavljati tragove... kao zvijer označavam
svoje područje...
i da se njima mogu učvrstiti oko tvoga struka
kad me podigneš
...kad nam se pogledi sretnu
kada nas izda disanje...
pet - 02.12.2005
STRANCI
s tvojim sam usnama
već odavno na "Ti"...
savršeno se poznajemo
ali oči
one me brinu svojim
šarenilom
tvoje oči i ja smo si
potpuni stranci
čet - 01.12.2005
AKO BUDE SREĆE...
Udaram te
poljupcima
tamo gdje najmanje
očekuješ
Hvatam te nespremna
na moje
djetinjarije
i nježnosti
baš ničim
izazvane
i sasvim neočekivane
Ti mene kamenom
ja tebe ljubavlju
pa tko izdrži
dulje
tko preživi
imat će bar
sjećanja
na ljubav
u njenoj
punoj veličini
za pričanja
možda unucima
jednog dana...
ako bude sreće

