Da bih bila ja...

bez osjećaja nelagode
ja sam ti dopustila da se
nahraniš mojim mesom
i slušala u mraku
tvoje mljackanje

predeš kao mačak
sjajnih očiju
vlažne njuške umočene
u moju zdjelicu s mlijekom
zadovoljan, nahranjen

zaspat ćeš čim se dva tri puta
protegneš a ja ću ostati
načetom
posluženom ti noćašnjom večerom
a sutra...

sutra više neću
dovoljno dobro mirisati
za tebe

Neću se tu sad nešto posebno zahvaljivati; mislim da vam sve kažem time što nastojim vrlo često (osim kad sam u stvaralačkoj krizi bilo koje vrste) ostaviti ovdje za vas pokoji stih. Time vam govorim da cijenim svaki vaš dolazak na ovu stranicu i da mi je stalo.

Mojblog ekipu, međutim, moram pohvaliti barem sa strane prihvaćanja i jednakopravnog tretmana pjesničkih blogova; dapače uvijek su ih znali istaknuti i pretpostavljam da je to i osnovni razlog što upravo na mojblogu postoji mnoštvo odličnih pjesničkih blogova.

Eto, večeras neću pisati stihove, puhnut ću u dvije svjećice na zamišljenoj torti i zaželjeti sve najbolje svima koji sa mnom dijele ovaj prostor.

Hvala :)

                                      Ida

možda bih mogla stati
na oštru hrid
bosa
da ne skliznem

i pustiti sitne česti mora
da mi na licu
ostave
impresionistički trag

razdrljiti grudi
pluća napuniti ozonom
i pustiti svjetlo svoje duše
svjetionik - znak

da ne proguta te mrak
nepoznate pučine

da, možda se i upitaš gdje su nestale
sve one tople riječi obilate nježnošću
i njima ispunjeni retci između kojih
je izvirivao tvoj osmijeh i tvoje ime
i koja je ovo nepoznata žena
grubih obrisa izronila iz tebi znane
nježne siluete...iz tvoga sna
i kakve su ovo grube riječi kojima
se nakon dugo vremena istim žarom
rasipa...
možda bih ti odgovorila na isti način
govorom između lelujavih redaka
slatkog okusa s mirisom žene
da si i ti ostao isti za mene
da si me znao

čitati

pokušat ću te naučiti dijete
svoju vrijednost spoznati
na vrijeme
da ne dopustiš nikome
(pa ni meni - to upamti)
činiti te manjim
od sebe
pozivajući se na svoje iskustvo
i na tvoje godine

naići ćeš na prepreke u obliku
ograničene okoline
u to uopće ne sumnjam
a bojim se da i sama o te
ograde ne zapnem i zastanem
zanemari
osjećaj pripadnosti
koji je varka onih koji te žele
kontrolirati

baš onda, svima u inat
razapni jedro
uhvati vjetar u njega
i pravi se da ne čuješ buku
slušaj kako te more zapljuskuje
nasmij se
voli se
i ostani svoj zauvijek!

od kolodvora prema slijedećem
s dva kufera (za ravnotežu)
jedan ispunjen prošlošću
da mi se nađe na putu
okruže li me dosadni suputnici
s uobičajenim pričama
o vremenu
i novcu
promašajima
i iskrivljenom slikom sebe
u vlastitim očima;
drugi potpuno jednako težak
potpuno prazan al do vrha ispunjen
budućim događajima
u obliku iščekivanja (da uskoče u njega
kao ispunjenja u prošlosti)
da imam o čemu misliti
na dugim i čestim putovanjima
od kolodvora k slijedećem
na kojemu me netko uvijek  čeka
s osmijehom
strepnjom
il' tek s cvijetom u rukama

ta ipak, ja sam žena
putnica kroz vrijeme

od svega što me za tebe
vezivalo
sa sobom sam ponijela
samo
jedan ohrabrujuće nježan
stisak ruke

da mi se nađe
kad te zatrebam
a tebe nema kraj mene

ili da mi ublaži bore
i da mi osnaži ljubav
za tebe
u trenucima u kojima te
zaželim mrziti...

a nađu se i takvi
često u mojoj riznici
uludo utrošenih nježnosti.