Da bih bila ja...

tišina koja smiruje
bonaca u ponoć
i majčinski izraz
punog mjeseca
nad uvalom
ne daju naslutiti
jutarnju paniku
nasukanu barku
ljude koji trče žalom

...

jesu li sirene
mamile mornare
il je samo noć
bila opojna
zavodljiva

i opasno lijepa

Sirene, definitivno;) hehh, izuzetno lijepo komponirana pjesma zaogrnuta velom misterije.Inače, i ja sam napisala knjigu, trebala bi se uskoro objaviti...Samo tako,pozdrav!!!

klonirano popodne
kasnog siječnja
provlači se satima
s ponekom pahuljom
kao i prošlih godina
zapravo
siječanj popodneva i nema
mrači se i mrgodi većinu vremena
kao loše urađena scena
neke dekadentne drame
s oskudnim didaskalijama

i jednom uličnom svjetiljkom
koja je ovdje ostavljena
za romantičare.

:-)

da li znaš
kako je glasna
moja

t i š i n a

i koliko je
svjetla
moja

t a m a

da li znaš
da ne želim znati
gdje su tvoji

d o m e t i

toliko su prizemni
a ti mene ionako
ne razumiješ

niti ćeš me ikada

r a z u m i j e t i

toga se i ja bojim... :-(

Da, bilo bi vjerojatno lakše kada bi se ljubav mogla izabrati...ali ta mogućnost ne postoji.Ona uvijek dolazi sama...Možeš samo imati ili ne imati sreće.

istina... sušta istina

Kolegice, ispravi pravopisne pogreške u 1) drugoj kitici (nije 'svjetla' nego 'svijetla'), zatim 2) u zadnjem stihu (nije 'razumijeti' nego 'razumjeti') te 3) u pisanju datuma moras jednim mjestom razdvajati datum i staviti točkicu iza rednog broja jer ovo je hrvatski, a ne, npr., engleski (dakle, nije '20.sij.2007' nego je 20. siječnja 2007.). Ako ti je neugodno, možeš odmah pobrisati moj komentar, ali svakako ispravi sve što smo rekli, jer će tako, bez pravopisnih grešaka, doći više do izražaja umjetnička vrijednost tvoje pjesme.

kolega, hvala na lekturi. tako ćemo je i ostaviti (moju pjesmu s greškama i vašim intervencijama), no za datum, molim obratite se programeru - s njime nemam baš nikakve veze. Neugodno? Zašto?...??? Ovaj je svijet zaista, hajd'mo biti blagi pa reći u najmanju ruku čudan! Pozdrav! Ako ste mi rekli onda ste "kolege" zar ne!??

Ali vrijedi li uopce i pokusati onda :) ...Kao i uvijek lijepo i neobicno

Samo školske zadaće imaju pravopisnih grešaka...Umjetničko djelo uvijek zadržava neotuđivo pravo autora da bude ono što jeste u tom trenutku dok bijaše samo misao i osjećaj…zamišljen, zanesen, zaljubljen, rastresen....analitičan ili površan…formalan ili neformalan.

Pepeljugi su dozvolili izlazak do ponoći
ne mareći previše za društveni život mlade djevojke
a poznato nam je da život, iza ponoći počinje.

Kako će zaboga upoznati princa prije pola noći
kada majka ( tu ne pomaže ni bajka ) ni svog klinca
do tog doba u postelju ne polaže.

Što joj je dakle preostalo do izgubiti cipelu
ostaviti znak svog postojanja
Tu je kao žena sasvim razumijem.

(Salonke od stakla ionako mora da su neudobne,
a u slučaju krivog koraka i po život opasne
dok s druge strane mogu biti zahvalne u odnosu na
mirise...)

Pepeljuga je nastavila guliti krumpire i ribati podove
daleko od očiju suprotnog spola
dok su se druge djevojke zabavljale... udavale.

I nikoga nije bilo iz socijalne službe
tko bi podigao tužbe
radi zlostavljanja djeteta, robovlasničnih odnosa i inih svinjarija...

A i ona sama i nije bila nešto inventivna
vjerujuć u bajke stprljivo je čekala
svog princa s konjem il bez njega

Evo baš je jučer, proslavila sto i treću
kaže da je dobro ali žali
što nije okusila ljubavni život i sreću...

ne otkrivši tajnu svoje dugovječnosti.

:-)

hm :-)

Malo sam zbunjen. Ali neka. Osmijeh

Ja mislim da je tu, donekle, kriv i princ, koji se, kao i svi današnji muškarci, uplašio ljubavi i nije ju smio potražit :)))

Tajna je u tome što vjeruje u bajku...a što je vrijeme u bajci...postoji samo život koji nema kraja, život u kojem na kraju sve dođe na svoje, i, dakako, svako svome.

Tajna je bar jednostavna.Upravo život bez muškarca je čini dugovječnom.Shake well before using...Pozdrav

ne plamti srce samo od ljubavi
- lude ljubavi
ne treperi kao svijeća
takne ga topao osmijeh stranca
pronađene tople riječi netom
pristigla, neočekivana, pisma
- gori od tople širine
srce kad negdje jedva čujno
do tebe dopru zvuci pjesme
uz koju smo nekada plesali u
mraku - mazili na javnom mjestu

ne plamti srce samo od ljubavi
priznaj -
ponekad, ne previše često
izgori kad mislim zločesto

Bas tad ti i oprostim :) Prelijepo